Za sve je kriv taksi - Jasna Šemiga Pintarić

 Osvrt na roman “Za sve je kriv taksi”

Autor: Jasna Šemiga-Pintarić/autor 

Nakladnik: Vlastita naklada autorice

 Godina: 2025

 Prijevod: Nema prijevoda – domaća autorica

Broj stranica: 326.

Rita je mlada žena – sposobna, snažna i predana svom poslu. Njena karijera ide uzlaznom putanjom, projekti se nižu, a odgovornost joj postaje drugo ime. Sve mora biti savršeno, sve mora biti na vrijeme. Samo još jedan važan sastanak… i još samo jedan – taksi.

Taksi koji nikako ne dolazi, a onda — kao da ga je svemir poslao — jedan staje. No, ne dolazi sam. Uz njega dolazi on. U tom istom taksiju, dijeleći vožnju s neznancem, Rita ulazi u priču koja joj mijenja život iz korijena. Mark. Ime koje će zauvijek pamtiti. Privlačan, očaravajuć, nježan i pažljiv – muškarac koji joj u samo jednom susretu izmakne tlo pod nogama. Sastanak, piće, pogled... sve vodi prema nečemu većem. Nečemu što se ne može objasniti riječima. To dvoje postaju jedno. Ljubav na prvi pogled, na prvi dodir, na prvo sve.

Njihov svijet postaje bajka – nježna, strastvena, puna one tihe sreće koju ne izgovaraš naglas da je ne urečeš. Ne skidaju ruke jedno s drugoga, pogled im kaže više nego tisuću riječi. I baš kad pomisliš da ništa ne može pomutiti njihovu idilu… stvarnost pokuca. I ne pita je li dobrodošla.

U trenu, sve se preokreće. Tuga. Bol. Gubitak koji lomi. Rita pada, a s njom i cijeli njezin svijet. I dok ona pokušava pronaći zrak, sve što si znala o njihovoj ljubavi – dolazi pod znak pitanja.

Tko je zapravo Rita – žena koju sudbina testira do granice pucanja? Tko je Mark – muškarac od kojeg ti zadrhti srce, ali i zastane dah? Je li jedan običan taksi doista mogao biti početak nečeg što će im promijeniti živote zauvijek? Što se skriva iza njihove sreće, a što dolazi kada bajka počne pucati po šavovima? Može li ljubav preživjeti kad je suočena s najvećim gubicima?

I najvažnije… Hoće li Rita pronaći snagu za dalje? A Mark?

 Je li stvarno… za sve kriv taksi?

✨ Odgovore morate otkriti sami. I vjerujte mi – vrijedi svake stranice

Ne znam točno u kojem trenutku me ova priča potpuno uzela za sebe. Možda već kad su se njih dvoje prvi put pogledali u tom taksiju… ili možda kad sam shvatila da ni ja ne mogu skinuti osmijeh s lica dok čitam. A onda – u sljedećem trenu – suze. One tihe, iskrene suze koje ti kliznu niz obraz kad ti se likovi uvuku pod kožu toliko da njihova bol postane i tvoja. Jasna je ovim romanom dotaknula nešto duboko u meni. Stvorila je likove koji nisu samo izmišljeni – oni su postali stvarni, postali moji. Njihova ljubav, njihovi trenuci sreće, njihove tuge i odluke – sve to osjećala sam kao da sam i sama u toj priči, vozeći se s njima tim taksijem prema sudbini koju nisu mogli izbjeći. Rita i Mark... toliko nježnosti, toliko strasti, toliko života u njima. Njihova je veza vrtlog emocija – kao da te podignu visoko među oblake pa te onda puste da slobodno padneš… ali nikad da se razbiješ. Jer te riječi Jasne Uhoda uhvate u pravom trenutku, omotaju te, i tješe. Volim priče koje ostanu s tobom. Koje ti ne daju da ih jednostavno odložiš i zaboraviš. Ova je upravo takva. Nasmijala me, rasplakala me, izbacila iz ravnoteže, ali me i vratila natrag – bogatiju za jedno posebno iskustvo.

Jasna piše s dušom. Piše tako da ti riječi ne samo čitaš – već ih živiš. I kad ti netko to može prenijeti u samo nekoliko dana pisanja, onda znaš da držiš u rukama nešto posebno. Ne knjigu – nego osjećaj. Iskreno, sve bih ponovno. I prvi osmijeh. I prvu suzu. I onaj tren kad ti se srce slomi – pa opet zalijepi. Jer baš u toj pukotini ostane dio njih, i dio mene. I to je ono najljepše što knjiga može učiniti. Naša Jasna – žena koja ne piše, već diše kroz riječi – i ovog je puta nadmašila samu sebe. U rekordnom roku od svega pet dana, napisala je roman koji se ne čita – nego proživljava. Ne možeš ga ispustiti, ne možeš ga zaboraviti, ne možeš ostati ravnodušan. Zaljubila sam se u priču, u likove, u svaki trenutak koji me nosio poput vala. I da, priznajem – prijetila sam autorici u jednom trenutku (naravno, u šali 😉) da ne odvede radnju u smjer koji bi me slomio. A ona me ipak slomila. Ali tako lijepo, da sam joj na kraju zahvalna.

Ova priča je kao vožnja u nepoznato – srce ti ubrzano lupa, uzbuđenje raste, i nadaš se samo jednom: da nikad ne završi.

🚨 UPOZORENJE!

Ovu knjigu čitate na vlastitu odgovornost!

Preporučuje se da u blizini imate:

Vatrogasnu postaju – jer ovo gori!

 Hidrant – za svaki slučaj!

 Pirotehničara – jer svaka stranica eksplodira od napetosti i strasti!

 Rezervne gaćice – ili još bolje, zaboravite ih skroz! 

Bomba samo što ne eksplodira.

Zato – pazite, čitateljice drage, i budite oprezne. 

Moje najtoplije, najiskrenije preporuke za ovu divnu, iskričavu i emotivnu priču.

Neka vas osvoji baš kao što je osvojila i mene.

Jer ovo nije samo knjiga – ovo je vožnja koju ne zaboravljaš.

 Osvrt napisala: Sandra K.