Note sudbine - Dylan Vulpini

 Osvrt na roman “Note sudbine”

Autorica: – Dylana Vulpini 

Nakladnik: Naklada Calliope 

Godina izdanja: 2025.

Broj stranica: 213.

Pia nikada nije bila obična djevojka. Tiha, povučena, osjetljiva – ona nije bila netko tko ne želi pripadati, već netko tko jednostavno ne zna kako. Uvijek je bila drugačija. Odvojena od svijeta, ali neraskidivo povezana s glazbom. Čula je sve – note, šumove, tišinu. Svijet za nju nikada nije bio ono što se vidi, već ono što se čuje između redova.Nakon srednje škole upisuje prestižnu Mozart akademiju. Nada se novom početku. No ono što je tamo dočeka, nadilazi stvarnost. Jer njega... njega je već upoznala.

U snu.

Još prije dolaska na akademiju, Pia sanja njega. Lik nepoznat, a tako poznat. Toliko stvaran da ga može osjetiti. Pogled koji prodire u dušu, dodir koji grije i melankolija koja boli. A kad ga ugleda prvi put uživo – šok. To je on. Dorian.Kako je moguće da je netko iz njezina sna odjednom stvaran? Kako je moguće da ga je osjetila prije nego što ga je upoznala? I što ta povezanost znači? Dorian nije samo zgodan i zagonetan. On je čovjek s tajnom. On se boji. Boji se približiti, boji se osjećaja, boji se da će njegovo prokletstvo dotaknuti nju – onu koju počinje voljeti više od samog sebe. I zato šuti. Drži se podalje. Iako je voli. Iako ga srce vuče k njoj svakom notom, svakim dahom.

Njihova povezanost nije slučajnost. To je nešto veće. Nešto što se ne može objasniti, samo osjetiti. To je glazba koju duše prepoznaju – bez riječi, bez dodira. To su note 

🎵 Je li moguće voljeti nekoga prije nego ga upoznaš – kroz snove, kroz osjećaj?

🎵 Može li ljubav preživjeti ako se bojiš da ćeš povrijediti ono što voliš najviše?

🎵 I jesu li note koje čujemo u sebi možda glasovi duša koje su oduvijek bile povezane?

E to morate otkriti sami.

Ova knjiga me... slomila. Pročitala sam je 15 puta, i svaki put me nanovo dirnula. Note sudbine nisu samo priča – one su emocija u svom najčišćem obliku. Uz ovu knjigu sam se naplakala, disala, osjećala. Svaka stranica odzvanja osjećajima koje ne znaš imenovati, ali ih prepoznaješ.

Pijina osamljenost bila je moja. Njezina potreba za razumijevanjem – bolno bliska. A Dorian… Dorian je onaj lik koji ostaje u srcu dugo nakon zadnje stranice. Njegova tišina govori više od tisuću riječi. Njegov strah, njegova borba, njegova ljubav – sve je to proživljeno, stvarno i razarajuće nježno.Njihova povezanost kroz snove, kroz glazbu, kroz tišinu – ostavila me bez daha. Kao da je ta ljubav nešto sveto, nešto što ne pripada samo ovome svijetu.Ova knjiga nije za zaborav. Ona je za nositi – u srcu, u mislima, u tišim trenucima kad nas note prošlosti dotaknu iznenada.Note sudbine” su više od knjige. To je pjesma koju tvoje srce već zna – samo je čekala da je netko napiše. 🎶💔

Osvrt napisala: Sandra K.