Moji prijatelji - Fredrik Backman
Osvrt na roman “Moji prijatelji”
Autor: Fredrik Backman
Naklada: FOKUS na hit
Naslov izvornika: My Friends
Godina: 2025.
Str: 422
Prijevod: Igor Rendić
Postoje knjige koje ne čitamo samo očima, nego srcem. Knjige koje nas ne uče, nego nas dotiču. I ovo je upravo takva priča.
Priča o umjetnosti, o prijateljstvu koje nadživljava godine, o tajnama koje šute ispod površine i o jednoj slici koja skriva sve ono što riječi nisu znale izgovoriti.
U malom primorskom gradiću, četvero tinejdžera – Louisa, Ted, Joar, Ali i Kimkim – pronašli su jedno u drugome utočište od buke svijeta.
Svaki od njih nosi svoje boli, svoje rane, svoje tišine.
Louisa, djevojka koja traži smisao nakon gubitka prijateljice Fish, čuva u sebi bol koja ne prolazi. Ted, tihi borac i oslonac, onaj koji uvijek stoji u pozadini, ali čijom prisutnošću sve postaje lakše. Joar, ranjen životom, ali s dušom koja bi dala sve za one koje voli. Ali, snažna i svoja, koja nas uči da nije slabost biti drugačiji. I Kimkim, umjetnik koji je sve ono što su njihovi osjećaji bili – pretvorio u boje, u jedno veličanstveno umjetničko djelo, u sliku koja će promijeniti sve.
Godinama kasnije, ta ista slika pojavljuje se ponovno u Louisinom životu i pokreće lavinu emocija, sjećanja i pitanja. Kroz potragu za odgovorima, ona pronalazi dijelove sebe za koje je mislila da su izgubljeni.
Svaki korak, svaki susret, svaka spoznaja vodi je bliže onome što je jednom bilo – i onome što još uvijek živi, duboko u srcu.
Backman i ovoga puta piše onako kako samo on zna – dirljivo, nježno, ali i snažno. Svaka njegova rečenica diše životom. Svaki lik ima dušu. Svaki osjećaj ima težinu.
A dok čitaš, osjetiš kako te obuzima nostalgija, ona tiha bol koja nije tuga, nego sjećanje na trenutke koji su nas jednom činili potpunima.
Što zapravo znači prijateljstvo? Može li umjetnost iscijeliti dušu? I koliko smo spremni otvoriti stara vrata da bismo pronašli istinu?
Eto, to morate otkriti sami.
Ova knjiga me duboko dirnula.
Osjetila sam svaku njihovu bol, svaku njihovu tišinu, svako neizrečeno “oprosti” i svaku nježnu uspomenu koja se poput vala vraća na obalu sjećanja.
Dok sam čitala, srce mi je postajalo teško, ali i puno — puno zahvalnosti, topline i razumijevanja.
Nema mnogo knjiga koje te natjeraju da zastaneš, da pogledaš vlastite prijatelje, da promisliš o onima koji su ti jednom bili “dom”.
Ova jest.
Ona nije samo priča o slici, nego o svima nama — o prijateljstvima koja nas oblikuju, o ljudima koji nas uče voljeti, o umjetnosti koja liječi ono što život razbije.
To je ona vrsta priče koja ti se uvuče pod kožu i tamo ostane.
Topla, tužna, predivna.
Ona koja te podsjeti da smo svi mi nečija priča.
I da prava prijateljstva — nikada ne blijede.
Osvrt napisala Sandra K.

Primjedbe
Objavi komentar