Kruto stanje vode - Elma Tomić

 Osvrt na roman "Kruto stanje vode" 

Autor: Elma Tomić

Nakladnik: Naklada Calliope 

Godina: 2025.

Str: 307.

Roman Kruto stanje vode autorice Elme Tomić naizgled ulazi u žanr kriminalističkog romana, ali iza svake stranice skriva mnogo više – psihološku dubinu, emotivne lomove i potragu za istinom koja ne štedi nikoga.

U središtu priče nalazimo inspektora Valdusa, čovjeka snažnog autoriteta, ali i dubokih unutarnjih rana. Njegova osobna borba s prošlošću i traumama daje težinu cijeloj istrazi i pokazuje koliko je teško ostati vjeran sebi kad te prošlost neumorno proganja. Nasuprot njemu stoji inspektorica Antea – odlučna, oštra i neumoljiva. Ona ne traži istinu, ona je progoni. Antea je taj pokretač koji ne dopušta kompromis i svojim prisustvom unosi snagu, jasnoću i moralni kompas. Uz njih je i Valdusov tim, ljudi koji u sjeni nose vlastite ožiljke i unutarnje sukobe, a upravo oni stvaraju atmosferu u kojoj se istraga osjeća stvarno, napeto i ljudski krhko.

Čitajući roman, nisam mogla ostati ravnodušna. Valdus mi se uvukao pod kožu, baš zato što je nesavršen – jer u njegovim pukotinama prepoznaješ vlastite slabosti. Antea me zadivila svojom pronicljivošću i snagom, i natjerala me da se zapitam gdje je granica između hladne profesionalnosti i one ljudske topline koju svi tražimo. A tim? Njihove sjene i tišine kao da ti šapuću da je svatko od nas nositelj svoje istine, ali i svojih demona.

Ono što me posebno dirnulo jest simbolika naslova. Voda koja postaje kruta podsjetila me na emocije koje često pokušavamo zamrznuti, staviti na čekanje, ne suočiti se s njima. Ali baš kao i voda, i osjećaji uvijek pronađu svoj put.

Jesmo li ikada uistinu spremni suočiti se sa svojim demonima?

Može li prošlost biti prepreka pravdi ili je ponekad upravo ona ključ do nje?

Što znači biti snažan – priznati slabost ili je skrivati?

E to morate otkriti sami, na stranicama ovog romana.

Za mene je Kruto stanje vode puno više od kriminalističke priče – to je roman koji se uvlači pod kožu i ostaje s vama i nakon što zaklopite korice. Dirnuo me, izazvao me, natjerao da razmišljam. Osjetila sam kako se u svakoj rečenici krije borba između svjetla i tame, između onoga što želimo sakriti i onoga što nas razotkriva. Posebno me dotakla ta ljudska ranjivost – način na koji autorica uspijeva prikazati da snaga ne leži u tome da budemo nepokolebljivi, već da priznamo kako i sami ponekad pucamo pod težinom života. To je knjiga koja traži da zastaneš, da udahneš i da se zapitaš o sebi.

Zato vjerujem da će svatko tko je pročita pronaći u njoj barem djelić vlastite priče.

Osvrt napisala: Sandra K.